NASA isključila još jedan instrument na Voyageru 1

U pokušaju da maksimalno produži životni vijek najudaljenijeg ljudskog objekta u svemiru, NASA je bila prisiljena donijeti tešku odluku. Isključivanjem instrumenta za mjerenje plazme, Voyager 1 ulazi u novu fazu štednje energije, dok polako troši svoje nuklearne zalihe milijardama kilometara od Zemlje.

Svemirska sonda Voyager 1, lansirana još davne 1977. godine, trenutno se nalazi na nevjerojatnoj udaljenosti od preko 24 milijarde kilometara od našeg planeta. Nakon gotovo pola stoljeća neprekidnog rada, njezini radioizotopni termoelektrični generatori (RTG) proizvode sve manje električne energije. Kako bi osigurala da letjelica nastavi slati podatke barem s preostalih instrumenata, NASA-ini inženjeri iz Laboratorija za mlazni pogon (JPL) donijeli su odluku o isključivanju spektrometra plazme (Plasma Science instrument – PLS).

Borba s termodinamičkom neumoljivošću

Voyager 1 se napaja raspadom plutonija-238, procesom koji svake godine gubi oko 4 vata snage. Dosad je NASA uspjela održati sondu operativnom isključivanjem sustava koji nisu ključni za preživljavanje, poput grijača i pomoćnih instrumenata. Međutim, došlo se do točke u kojoj se moraju žrtvovati i znanstveni instrumenti.

Isključivanje PLS-a nije bilo slučajan izbor. Ovaj instrument je godinama bio ključan za detekciju trenutka kada je Voyager 1 napustio heliosferu i ušao u međuzvjezdani prostor, jer je mjerio gustoću i temperaturu plazme (ioniziranog plina). No, zbog starosti i orijentacije letjelice, PLS je u posljednje vrijeme pružao ograničene podatke, što ga je učinilo primarnim kandidatom za “umirovljenje” radi uštede dragocjenih milivata.

Inženjerski pothvat na rubu sustava

Proces isključivanja instrumenta na takvoj udaljenosti sve je samo ne jednostavan. Signal putuje brzinom svjetlosti, ali mu je i dalje potrebno više od 22,5 sata da stigne do sonde, te isto toliko da se potvrda o izvršenju vrati na Zemlju.

Inženjeri su morali biti iznimno oprezni. Svaka promjena u potrošnji energije može uzrokovati pad napona koji bi potencijalno mogao aktivirati sigurnosni sustav letjelice (“safe mode”) ili, u najgorem slučaju, trajno je ugasiti. Srećom, operacija je prošla uspješno, a Voyager 1 nastavlja putovati brzinom od oko 61.000 km/h kroz prazninu.

Što nam preostaje?

Iako je spektrometar plazme ugašen, Voyager 1 još uvijek nije “gluh i nijem”. Na letjelici i dalje rade četiri ključna instrumenta:

1. Magnetometar (MAG) – ispituje magnetska polja u međuzvjezdanom prostoru.

2. Detektor nabijenih čestica niske energije (LECP).

3. Sustav kozmičkih zraka (CRS).

4. Instrument za mjerenje plazmenih valova (PWS).

Ovi instrumenti omogućuju znanstvenicima da proučavaju okruženje izvan utjecaja Sunčevog vjetra, što je područje o kojem ne znamo gotovo ništa osim onoga što nam Voyageri dojave.

Kraj jedne ere na vidiku

NASA se nada da će ovim mjerama štednje održati Voyager 1 operativnim barem do 2027. godine, čime bi se obilježila nevjerojatna 50. obljetnica misije. Ipak, zakoni fizike su neumoljivi. Svake će se godine morati ugasiti još pokoji dio opreme dok se na kraju, negdje u narednom desetljeću, i posljednji radio signal ne stopi s pozadinskom bukom svemira.

Čak i kada potpuno utihne, Voyager 1 će nastaviti svoje putovanje kao tihi ambasador čovječanstva, noseći čuvenu “Zlatnu ploču” (Golden Record) prema zvijezdama, dugo nakon što civilizacija koja ga je stvorila doživi transformaciju ili zaborav.