Neobičan radijski izvor u Mliječnoj stazi mijenja se desetljećima, a astronomi još nemaju konačan odgovor

Izvor koji se nije ponašao prema poznatom obrascu

Astronomi su u vanjskim dijelovima Mliječne staze pronašli radijski izvor koji se mijenja na vremenskoj skali neuobičajenoj za većinu prolaznih svemirskih pojava. Objekt je označen kao VT J1906+0849 i nalazi se izvan vanjskog spiralnog kraka Norma-Cygnus, na udaljenosti od najmanje približno 15.000 svjetlosnih godina. Njegova je priča postala vidljiva tek kada su istraživači usporedili snimke neba prikupljene tijekom više desetljeća.

U podacima iz 1996. na tom mjestu nije bilo jasnog izvora. Do 2005. radioemisija se pojavila, a tijekom sljedećih godina pojačavala se sve do vrhunca od najmanje 200 milijanskija 2014. godine. U istraživanju objavljenom u časopisu The Astrophysical Journal navodi se da je izvor 2017. zabilježen s oko 70 milijanskija, nakon čega je postupno slabio. No krajem 2025. ponovno je počeo jačati.

Spektar se vraća unatrag

Najneobičnije nije samo to što se izvor pali i gasi, nego i način na koji se mijenja njegova radioenergija. Kod sinkrotronskog zračenja, koje nastaje kada se brze nabijene čestice gibaju kroz magnetsko polje, vršna frekvencija obično se pomiče prema nižim vrijednostima dok se oblak širi i hladi. Kod VT J1906+0849 obrazac je drukčiji: vrh je bio oko 1,9 gigaherca 2019., pao je na približno 0,8 gigaherca 2024., a 2026. ponovno se popeo na oko 2,2 gigaherca.

Istodobno, promatranja ne pokazuju da se radioemitirajuće područje znatno širi. Ograničenja dobivena vrlo dugim baznim interferometrijskim mjerenjima upućuju na vrlo kompaktan izvor, veličine reda nekoliko desetaka astronomskih jedinica. Brza promjena spektra između 2025. i 2026. dodatno sugerira da područje u kojem se mijenja neprozirnost ili ubrzavaju čestice ne može biti veće od približno 0,14 parseka, ako je promjena stvarno nastala u samom izvoru.

Crna rupa, neutronska zvijezda ili nešto treće?

Istraživači razmatraju nekoliko mogućnosti. Eksplozija poput nove teško objašnjava desetljeća trajanja i izostanak jasnog širenja izbačenog materijala. Pulsar s okolnom maglicom također ne odgovara lako promjenjivoj frekvenciji. Najzanimljivija je pretpostavka da materiju iz zvijezde pratiteljice privlači crna rupa ili neutronska zvijezda.

Takav bi kompaktni objekt mogao stvarati mlaz energetskih čestica, dok bi ga gusti vjetar iz akrecijskog diska zadržavao u relativno malom prostoru. Taj bi scenarij objasnio istodobno snažnu i promjenjivu radioemisiju, malo širenje izvora te činjenicu da NASA-in teleskop Swift nije otkrio očekivano snažno rendgensko zračenje. Infracrvena opažanja pružaju dodatan trag: pokazala su široku emisijsku liniju plina koji se kreće brzinom oko 2.000 kilometara u sekundi.

Trag prema skrivenoj populaciji objekata

Najbliži poznati analog mogao bi biti SS 433, sustav u kojem kompaktni objekt i zvijezda pratiteljica stvaraju snažne mlazove i gust vjetar. Ipak, znanstvenici naglašavaju da VT J1906+0849 još nije identificiran. Moguće je da je riječ o mlađoj verziji takvog mikro kvazara, ali konačan odgovor zahtijevat će nova radio, infracrvena i rendgenska mjerenja.

Otkriće je važno i šire od jednog neobičnog izvora. Ono pokazuje kako širokokutni radijski pregledi mogu pronaći objekte koje je teško uočiti na drugim valnim duljinama, osobito ako ih zaklanjaju prašina i gusti izbačaji materijala. Umjesto gotove klasifikacije, astronomi su tako dobili rijedak vremenski zapis procesa koji se razvija pred njihovim teleskopima.