Kad se morski led otopi, polarni medvjedi moraju nekoliko mjeseci izaći na kopno bez pristupa hrani. Ovo razdoblje postaje izazovno za sve medvjedice, ali posebno za majke polarnih medvjedica koje doje mladunce.

Poremećena laktacija vjerojatno je odigrala ulogu u nedavnom padu nekoliko populacija polarnih medvjeda. Ovo istraživanje također ukazuje na to kako bi kontinuirani gubitak morskog leda uzrokovan zagrijavanjem klime mogao utjecati na obitelji polarnih medvjeda u budućnosti.

Dok se morski led može činiti kao golem i možda prazan ekosustav, zamrznute arktičke vode pružaju esencijalnu platformu za polarne medvjede za lov na energetski bogate tuljane – kruh i maslac njihove prehrane.

Morski led je dinamično okruženje koje može varirati kroz vrijeme iu različitim regijama Arktika. Polarni medvjedi u kanadskom području zapadnog zaljeva Hudson suočavaju se s sezonskim morskim ledom koji se topi u toplijim ljetnim mjesecima, prisiljavajući polarne medvjede da se presele na kopno dok niže zimske temperature ne dovedu do ponovnog smrzavanja morskog leda.

Dok su na kopnu, polarni medvjedi mogu izgubiti oko kilogram tjelesne mase dnevno, tako da do kraja sezone bez leda moraju pažljivo upravljati svojom energijom. Za većinu polarnih medvjeda to znači smanjenje razine aktivnosti i očuvanje energije dok se morski led ne vrati i ne može se nastaviti lov na tuljane.

Ženke s mladuncima također moraju uračunati dodatni teret laktacije. Polarni medvjedi proizvode visokoenergetsko mlijeko, koje je – s do 35 posto masti – poput vrhnja za šlag. Ovo mlijeko s visokim udjelom masnoće omogućuje mladuncima da brzo rastu, povećavajući se sa samo 600 grama pri rođenju na više od 100 kilograma kad napune dvije i pol godine i napuste svoje majke da postanu neovisni.

Tijekom razdoblja posta na kopnu, majke polarne medvjedice suočavaju se s teškim kompromisom: prestati dojiti i riskirati zdravlje svoje mladunčadi koja raste ili nastaviti s dojenjem i riskirati vlastiti opstanak jer su joj zalihe energije iscrpljene.