Predstavljanje knjige “Nevina kazališna sjećanja” u HNK u Zagrebu

U subotu 28. ožujka 2026. u 12 sati održat će se predstavljanje knjige Nevina kazališna sjećanja: Razgovori s Nevom Rošić Hrvoja Ivankovića u izdanju Hrvatskoga centra ITI. U razgovoru će sudjelovati dr. sc. Iva Hraste Sočo, dr. sc. Snježana Banović, Ozren Grabarić, Željka Turčinović i Hrvoje Ivanković.

Knjiga Nevina kazališna sjećanja svojevrsna je autobiografija jedne od najvećih hrvatskih glumica, Neve Rošić, ispisana u formi opsežnog intervjua koji je s njom vodio Hrvoje Ivanković. Glumački opus Neve Rošić obiluje velikim, pamtljivim, a u slučaju njezina krležijanskog repertoara i amblematskim ostvarenjima.

U Nevinu glumačkom biću spojili su se talent i tehnika, intelekt i intuicija, strast i racionalnost, zaigranost i pragmatičnost, a ono što je davala na sceni velikim je dijelom, kao profesorica scenskog govora i glume na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, prenijela i na svoje studente. No, tijekom više od šest desetljeća umjetničkog rada, Neva Rošić nikad nije bila puka sudionica pojedinih kazališnih događanja, nego ih je uvijek doživljavala i analizirala u znatno širem kontekstu, imajući pritom na umu glumišna, ali i šira kulturna i društvena gibanja, što ju je, s obzirom na ljude s kojima je surađivala te institucije u kojima je djelovala, učinilo idealnom svjedokinjom novije hrvatske kazališne povijesti. Tako su i njezine kazališne uspomene prožete lucidnim analizama i opservacijama te anegdotalnim začinima kojima često zna slikovito dočarati razne ljude, predstave i situacije.

Kazališna sjećanja Neve Rošić imaju međutim i dodatni okvir, onaj čisto stvarnosni, u kojem se, osobito u njezinim mlađim danima, isprepliću veliki povijesni događaji i mala, njima određena obiteljska povijest, pa se svijet/život unutar i izvan kazališne zgrade u Nevinim memorabilijama stapaju u jedinstveni, pulsirajući amalgam.

Kao važna dopuna ovoj knjizi pridodana su i pisma što ih je Neva Rošić slala roditeljima za vrijeme studija glume u Zagrebu (1953. – 1958.), posredujući nam njima autentičnu sliku vremena, nefriziranu naknadnom stilizacijom ili idealizacijom te dokazujući kako je već u mladalačkim godinama imala vrlo razvijenu kritičku i analitičku svijest i s njom povezanu opću kulturu i visok stupanj obrazovanja, kao čvrst temelj na kojemu je izgradila svoju kazališnu karizmu.