Sonja Manojlović: Ljubaznost je hladna vrlina

Ljubaznost je hladna vrlina nova je zbirka poezije Sonje Manojlović o komunikaciji i njezinu prekidu, identitetu, tjelesnosti, usamljenosti, nasilju i nježnosti. Gustim, asocijativnim jezikom autorica svakodnevne prizore pretvara u začudne, nadrealne slike i pomiče granice jezika, značenja i perspektive.

Knjiga je u pretprodaji, očekivano vrijeme isporuke je krajem listopada.

Sonja Manojlović autorica je izrazito lirskog senzibiliteta, njezine slike i metafore, uvijek nove, začuđujuće i drugačije, iznova nam dokazuju da je u ovome i ovakvome svijetu samo lirski subjekt taj koji može pomicati i razmicati ljudske stavove i predodžbe.

Zbirka poezije Ljubaznost je hladna vrlina bavi se iskustvom komunikacije i njezina prekida, nesigurnošću identiteta, tjelesnošću, usamljenošću, nasiljem, nježnošću i pokušajima približavanja. U pjesmama se pojavljuju ulica, tržnica, kolodvor, dom, internet, životinje, predmeti i različiti oblici gledanja, a stvarni prizori neprestano prelaze u nadrealne i fantastične slike. Jezik Sonje Manojlović gust je, asocijativan i često fragmentaran, s naglašenim igrama značenjā, zvuka, ponavljanja i pomicanja perspektive, a njezina poezija i ovdje, kao i inače, pokazuje autoricu koja u riječima i životnim situacijama pronalazi nenadane i neviđene senzacije, te nas svojim stihovima dovodi do neke nove jezične i misaone granice.

Sonja Manojlović rođena je u Zagrebu 15. ožujka 1948. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu završila je filozofiju i komparativnu književnost. Objavila je knjige poezije Šale i opomene (s crtežima Saše Šekoranje), 2022., Gledajući odgovore (s crtežima Saše Šekoranje), 2018., Dobri za sve (s crtežima Saše Šekoranje), 2015., Daj naslov, 2013., A sa šest labradora na more putovat ću, 2012., Hod na rukama, 2010., Pjesme i crteži (s crtežima Saše Šekoranje), 2008., Čovječica, 2005., Upoznaj Lilit, izabrane pjesme, 1965. – 2002. (s crtežima Saše Šekoranje), 2002., Vješturkov tanac, 2001., Njen izlog darova, 1999., Babuška, 1987., Civilne pjesme, 1982., Jedan espresso za Mariju, 1977., Sarabanda, 1969., Davnog stranca ljubeći, 1968. i Tako prolazi tijelo, 1965., te proznu knjigu Mama, ja sam don Juan, 1978. Neke od njezinih knjiga poezije dostupne su i u elektroničkim izdanjima. Osvojila je brojne domaće i međunarodne nagrade (Goranov vijenac, 2016., Nagrada Grada Zagreba, Plaketa sv. Kvirina, Maslinov vijenac na Braču, Sedam sekretara SKOJ-a, 1966., nagrade za izvrsnost u poeziji u Indiji, Japanu, Rusiji i Grčkoj). Pjesme su joj uvrštavane u antologije, nagrađivane i prevedene na više od dvadeset jezika, uključujući i knjige izabranih pjesama na engleskom, francuskom, poljskom i rumunjskom.

Izdavač: Fraktura