Antonio Jelčić: Planine u oceanima

Antonio Jelčić, kapetan duge plovidbe, pustolov i strastveni zaljubljenik u planine, u svojoj relativno kratkoj penjačkoj karijeri osvojio je već mnoge impozantne vrhove, poput Kilimandžara, Chimboraza i Aconcague, ali njegov uvjerljivo najveći uspjeh jest uspon na najviši vrh svijeta, Everest, a zatim tijekom iste ekspedicije i uspon na četvrti najviši vrh svijeta, Lhotse. Antonio Jelčić tako je postao prvi alpinist u dugoj i uspješnoj povijesti hrvatskog alpinizma koji je uspio osvojiti ta dva osamtisućnjaka u „jednom dahu”. Jelčić u ovoj knjizi detaljno opisuje sve uspone i padove koje je morao iskusiti kako bi ostvario taj povijesni uspjeh. Piše o tri godine teških fizičkih i mentalnih priprema, opasnim prijelazima preko ledenjaka Khumbu pod čijim su snježnim odronima mnogi odustali od uspona, nemilosrdnim udarima vjetra koji razbacuju visinske logore i opremu te penjačima koji zbog visinske bolesti srljaju u propast. No, priča je ovo i o zajedništvu na planini, o dubokim prijateljstvima i ljudskim sudbinama, koji ostavljaju neizbrisiv trag, kao i o trenucima kada planina penjaču podari iskustvo koje opravdava sve sumnje, strahove i teškoće. Iako ovo jest knjiga o alpinizmu i usponu na najviše vrhove svijeta, ona je i mnogo više. Putopis Antonija Jelčića svjedočanstvo je o neslomljivosti ljudskog duha i sposobnosti da uz vjeru i trud ostvarimo naše najluđe snove, jer kako sam autor kaže: Ako vas snovi koje sanjate ne plaše, ne sanjate dovoljno veliko!

O autoru:

Kapetan duge plovidbe i zaljubljenik u planine i motocikle. Zapovjednički most broda zamijenio sam ledenim liticama Himalaje. Ne radi adrenalina, već zato što vjerujem u život vrijedan življenja. U planinarskom CV-u imam uspone na Kilimandžaro, Chimborazo, Aconcaguu, i nekoliko lokalnih, srcu dragih vrhova, no vrhunac svega bila je 2024. godina. Ekspedicija „Everest-Lhotse double header” i uspon na Mount Everest (8848 m), a potom, uz malo prosjačke sreće i pomoći prijatelja, i na susjedni Lhotse (8516 m); postao sam tako jedan od rijetkih koji su u istoj sezoni stajali na dva vrha viša od 8000 metara i prvi Hrvat koji je na Lhotseu razvio hrvatsku zastavu. Kada ne penjem planine, uživam u panceti i gumenim bombonima te radije sjedam na motor nego u fotelju, a moji najveći navijači, kćeri Rita i Ramona, tvrde da je najveći vrh koji sam osvojio ipak onaj kod kuće.

Izdavač: V.B.Z.