„Verity“ Anne Hathaway pretvara književni triler u kampersku gotičku vožnju

Filmska adaptacija romana „Verity“ Colleen Hoover stigla je s ambicijom da spoji erotski triler, gotičku atmosferu i melodramu. Režiju potpisuje Michael Showalter, a glavne uloge imaju Anne Hathaway, Dakota Johnson i Josh Hartnett. Film je izazvao podijeljene reakcije, ali jedna se stvar izdvaja: Hathaway je pronašla način da pretjerivanje priče pretvori u njezinu najveću zabavnu vrijednost.

Radnja počinje susretom s uspješnom autoricom Verity Crawford, koju glumi Hathaway. Verity je poznata po kriminalističkim romanima i negativkama koje čitatelje privlače upravo zato što su hladne, nepredvidive i moralno upitne. Nakon teške prometne nesreće ostaje katatonična, a njezina obitelj i agenti žele da se stanje zadrži podalje od javnosti.

U priču ulazi Lowen Ashleigh, spisateljica na početku karijere. Nakon profesionalnog i privatnog pada dobiva ponudu da kao ghostwriterica dovrši posljednje dijelove Verityna popularnog serijala. Lowen potpisuje ugovor o povjerljivosti i odlazi u Vermont, u izoliranu kuću u kojoj žive Verity, njezin suprug Jeremy i sin Crew.

Kuća uz zaleđeno jezero odmah postaje važan lik. Veliki prozori, hladni krajolik i zatvoreni prostori stvaraju atmosferu gotičkog romana. Lowen već od prvih dana osjeća da u obitelji postoji nešto što nije objašnjeno. Kada pronađe USB s Veritynim autobiografskim rukopisom, počinje čitati tekst koji bi mogao promijeniti njezino mišljenje o nesreći i odnosima unutar kuće.

Hathaway pritom igra dvije verzije Verity. Jedna je javna autorica, uglađena, uspješna i sposobna kontrolirati vlastiti imidž. Druga je žena u bolničkom krevetu, s ukočenim izrazom i tijelom koje ne daje jasan odgovor. Razlika između te dvije slike stvara napetost, ali i prostor za crni humor. Film ne skriva da ponekad uživa u vlastitoj pretjeranosti.

Prema kritici s AwardsWatcha, „Verity“ najbolje funkcionira kada se usredotoči na Hathaway. Njezina interpretacija ima elemente dive, horora i kamperske karikature. U nekim scenama glumica koristi hladne stanke i teatralne poglede kako bi od Verity napravila osobu koju je istodobno nemoguće podnijeti i nemoguće ignorirati.

Dakota Johnson kao Lowen donosi smireniju energiju, dok Josh Hartnett glumi Jeremyja, supruga koji je istodobno privlačan, ranjiv i sumnjiv. Njihova dinamika povremeno ostaje slabija od Hathawayine prisutnosti. Film želi da gledatelj ozbiljno prati obiteljsku misteriju, ali često je najzabavniji onda kada se ozbiljnost raspadne i otkrije apsurdnost situacije.

Showalter se poigrava vizualnim nasljeđem erotskih trilera iz devedesetih. Tu su dramatična otapanja kadra, optičke igre, pogledi u kameru i naglašena glazba. Ugođaj podsjeća na filmove koji su željeli biti mračni i senzualni, ali danas mogu djelovati pomalo prenaglašeno. „Verity“ tu prenaglašenost ne pokušava uvijek sakriti.

U središtu je i pitanje koliko publika želi vjerovati pripovjedaču. Lowen čita Verityne riječi i pokušava rekonstruirati prošlost, ali svaki novi detalj može biti istina, manipulacija ili književna vježba. Film pritom dodaje motive i sporedne likove koji ne dobivaju uvijek dovoljno prostora, zbog čega neke niti ostaju nedovoljno razvijene.

Rezultat nije klasični noir ni strogo ozbiljna psihološka drama. „Verity“ je više vožnja kroz pretjerane obrate, izoliranu kuću i likove koji često donose loše odluke. Tko očekuje potpuno discipliniranu misteriju mogao bi biti razočaran, ali gledatelji spremni prihvatiti kamperski ton mogu dobiti vrlo zabavnu večer. Najveća prednost filma jest u tome što zna da je pretjeran — čak i kada se pravi da ne zna.