Mozak možda 15 puta u sekundi izmjenjuje ono što vidimo i ono što potiskuje

Naše se vizualno iskustvo čini neprekinutim: gledamo lice, predmet ili zaslon i imamo dojam da je slika stabilna. No novo istraživanje sugerira da se u pozadini događa nešto znatno dinamičnije. Neuralni zapisi upućuju na to da se prikazi onoga što je ušlo u svjesnu percepciju i onoga što je ostalo potisnuto izmjenjuju približno 15 puta u sekundi.

Rezultate su 24. listopada 2026. objavili ScienceAlert, izvještavajući o radu tima predvođenog Janis Hesse i Doris Tsao sa Sveučilišta Kalifornija u Berkeleyju. Izvorni rad objavljen je kao preprint na bioRxivu 16. listopada i još nije prošao neovisnu recenziju. Zato nalaz treba shvatiti kao obećavajući trag o mehanizmima svijesti, a ne kao konačno objašnjenje načina na koji nastaje svjesno iskustvo.

Dvije slike, ali samo jedna u prvom planu

Istraživači su iskoristili pojavu poznatu kao binokularna flash-supresija. Pomoću crveno-cijan naočala svakom se oku može prikazati drugačija slika. U pokusu je jedna slika lica prvo prikazana jednom oku, a zatim je drugom oku naglo dodano drugo lice. Promatrač u pravilu svjesno registrira noviju sliku, dok je prva i dalje fizički prisutna, ali je potisnuta iz neposredne svijesti.

Ljudski sudionici poslužili su za potvrdu očekivanog perceptivnog učinka. Zatim su znanstvenici isti oblik podražaja proučavali kod dvaju makakija, kojima su u područja mozga zadužena za prepoznavanje lica ugradili elektrode. Tako su istodobno pratili aktivnost velikog broja neurona u inferotemporalnom korteksu i prefrontalnom korteksu.

Ne radi se o stalnom neuralnom prikazu

Zapisi nisu pokazali da neuroni jednostavno neprestano predstavljaju lice koje majmun, prema eksperimentalnom dizajnu, treba svjesno doživljavati. Umjesto toga, aktivnost je brzo prelazila između dva uzorka: jednoga povezanog sa svjesno dostupnim licem i drugoga povezanog s potisnutim licem. Svaki je takozvani mikro-interval trajao vrlo kratko, a cijeli se obrazac ponavljao oko 15 puta u sekundi.

Važna je pojedinost da ta dva stanja nisu bila potpuno jednaka. Tijekom intervala povezanih sa svjesnim sadržajem neuroni su snažnije i selektivnije reagirali na obilježja tog lica. Analiza je istraživačima omogućila i rekonstrukciju slike koja je u pojedinom trenutku bila predstavljena neuralnom aktivnošću. Sličan kvalitativni obrazac pronađen je i u prefrontalnom korteksu, području koje sudjeluje u složenijoj obradi i odabiru informacija.

Što nalaz zasad znači

Autori ne tvrde da su otkrili prekidač koji odlučuje što postaje svjesno. Njihov je prijedlog skromniji, ali važan: proučavanje svijesti možda se ne treba usredotočiti samo na to gdje se u mozgu nalazi određeni sadržaj, nego i na to kako se neuralni prikazi mijenjaju kroz vrijeme. Mozak bi tako mogao kratko obrađivati alternativne vizualne mogućnosti, dok ponašanje i doživljaj ostaju stabilni.

Granice istraživanja pritom su značajne. U pokusu su sudjelovala samo dva makakija, a životinje nisu mogle izravno izvijestiti što vide. Njihova je svjesna percepcija zaključena iz rezultata ljudskog dijela eksperimenta. Osim toga, praćena su samo odabrana područja vizualnog sustava, ne čitav mozak. Buduća istraživanja morat će provjeriti pojavljuje li se isti vremenski obrazac u drugim osjetilima, u većem broju životinja i kod ljudi tijekom izravnog mjerenja moždane aktivnosti.