Povežite se s nama

Ekologija

Globalni okvir za kemikalije: može li Ženeva pokrenuti sigurnije upravljanje otpadom

Prva međunarodna konferencija Globalnog okvira za kemikalije u Ženevi povezala je praćenje napretka, provedbu i financiranje. Može pokrenuti promjene, ali stvarni učinak ovisit će o tome hoće li se dobrovoljne obveze pretvoriti u mjerljive mjere na nacionalnoj i industrijskoj razini.

Objavljeno

-

Globalni okvir za kemikalije: može li Ženeva pokrenuti sigurnije upravljanje otpadom — naslovna slika

Ženeva je od 16. do 20. studenoga 2026. ugostila prvu međunarodnu konferenciju Globalnog okvira za kemikalije, dogovora koji obuhvaća kemikalije i otpad kroz cijeli njihov životni ciklus. Sastanak je otvorio prostor za zajedničke pokazatelje, praktične programe i razgovor o financiranju, no nije sam po sebi jamstvo sigurnijeg upravljanja. Okvir je dobrovoljan, pa će njegov uspjeh ovisiti o tome hoće li države, industrija i drugi dionici pretvoriti političke ciljeve u propise, kapacitete i provjerljive postupke.

Što je Globalni okvir za kemikalije

Globalni okvir za kemikalije, poznat kao GFC, usvojen je u Bonnu u rujnu 2023. na petoj Međunarodnoj konferenciji o upravljanju kemikalijama. Zamijenio je Strateški pristup međunarodnom upravljanju kemikalijama iz 2006. Njegov je cilj pridonijeti planetu bez štete od kemikalija i otpada, a područje djelovanja obuhvaća cijeli životni ciklus kemikalija: od proizvodnje i uporabe do nastanka otpada i njegova zbrinjavanja.

GFC ima pet strateških ciljeva i 28 ciljeva, odnosno mjerila za usmjeravanje djelovanja. U njegovu radu sudjeluju vlade, privatni sektor, nevladine i međuvladine organizacije, mladi i akademska zajednica. Ipak, riječ je o dobrovoljnom, višedioničkom okviru, a ne o automatski obvezujućem globalnom propisu. Zajednički dogovor može usmjeravati djelovanje, ali ne zamjenjuje nacionalne zakone ni njihovu provedbu.

Tri pitanja na dnevnom redu Ženeve

Konferencija je bila organizirana oko triju povezanih zadaća: praćenja napretka, ubrzavanja provedbe i ulaganja za učinak. Praćenje podrazumijeva razvoj pokazatelja koji bi omogućili da se napredak mjeri i uspoređuje. Bez takvih mjerila teško je utvrditi ostvaruju li se ciljevi, gdje postoje nedostaci i kamo treba usmjeriti buduća ulaganja.

Druga zadaća bila je potaknuti praktična i skalabilna rješenja, odnosno rješenja koja se mogu primijeniti šire od pojedinačnih projekata. Treća se odnosila na financiranje, inovacije i suradnju između sektora. To su teme važne za upravljanje otpadom jer za sigurnije postupanje nisu dovoljna načelna obećanja: potrebni su sustavi, stručnost, podaci i sredstva za njihovu primjenu.

Advertisement

Na dnevnom redu bila su i pitanja odabira kemikalija od posebne zabrinutosti, program upravljanja kemikalijama kroz cijeli životni ciklus te uključivanje industrije. Razmatrani su vrijednosni lanci tekstila, elektronike, građevinarstva i zdravstva. To su područja u kojima se proizvodi osmišljavaju, proizvode i koriste, a poslije mogu ponovno upotrijebiti, reciklirati ili zbrinuti. Pitanje otpada zato počinje mnogo prije odlagališta.

Zašto je životni ciklus važan za otpad

Kemijski rizik može nastati u svakoj fazi puta proizvoda. Dizajn i izbor materijala utječu na to koje će kemikalije proizvod sadržavati i koliko će ga biti teško sigurno ponovno upotrijebiti ili reciklirati. Tijekom proizvodnje i uporabe rizik može biti povezan s izloženošću ljudi, a u kasnijim fazama s načinom obrade i zbrinjavanja otpada.

Zbog toga se rasprave o sigurnom upravljanju odnose i na transparentnost podataka, sljedivost proizvoda i kemikalija, objavu informacija te izvještavanje o kemijskom otisku. Sljedivost znači da se informacije o materijalima i njihovim rizicima mogu pratiti kroz lanac opskrbe. Takvi podaci mogu pomoći da se opasne tvari ne izgube iz vida kada proizvod prijeđe iz jedne faze ili sektora u drugi.

Na konferenciji su se razmatrali i jačanje nacionalnih i regionalnih pravnih okvira i kapaciteta te uključivanje sigurnog upravljanja u gospodarske i industrijske lance vrijednosti. To su smjerovi rada, a ne dokaz da su potrebni propisi, sustavi ili standardi već uspostavljeni. Učinkovitost ovisit će o tome kako će se te teme prevesti u konkretne odluke i praksu.

Radnička sigurnost kao provjera provedbe

Kemikalije i otpad povezani su i sa zdravljem ljudi koji rade u proizvodnji, poljoprivredi, građevinarstvu, recikliranju i drugim djelatnostima. Međunarodna organizacija rada navodi da profesionalna izloženost opasnim tvarima svake godine pridonosi više od milijun smrti koje se mogu spriječiti. Ta je brojka upozorenje o širem problemu, a ne rezultat koji je konferencija u Ženevi izračunala ili objavila.

Advertisement

Na Ženevskom forumu rada, održanom 17. studenoga, vlade, poslodavci i radničke organizacije raspravljali su o tome kako sigurnost na radnom mjestu povezati s nacionalnim sustavima zaštite na radu. Istaknuta su tri prioriteta: uključiti mjere za radna mjesta u nacionalne sustave, bolje koordinirati djelovanje unutar vlada te ojačati socijalni dijalog, odnosno suradnju vlada, poslodavaca i radnika.

Razmatrani su primjeri iz Pakistana, Nepala, Kenije i Malezije te predloženi program za provedbu u području rada. Posebna sesija bavila se zaštitom radnika od olova kroz cijeli životni ciklus, od rudarstva i taljenja do recikliranja i zbrinjavanja. To pokazuje kako bi se opći ciljevi mogli povezati sa stvarnim radnim uvjetima, ali samo ako se prijedlozi pretvore u provedive mjere.

Cilj do 2030. nije isto što i postignuti rezultat

GFC-ov cilj D7 poziva dionike da do 2030. ojačaju zaštitu na radu učinkovitom zaštitom zdravlja i sigurnosti te mjerama zaštite okoliša u relevantnim sektorima i duž lanaca opskrbe. To povezuje upravljanje kemikalijama i otpadom s prevencijom izloženosti radnika, a ne samo s komunalnim ili industrijskim sustavima zbrinjavanja.

Rok i cilj ne znače da je zaštita već ostvarena. Oni određuju smjer prema kojemu bi države i drugi dionici trebali raditi. Za procjenu napretka bit će važni jasni pokazatelji, podaci i izvještavanje, ali i zakoni, nadzor, stručni kapaciteti i financiranje. Bez tih elemenata cilj može ostati politička obveza bez vidljive promjene u praksi.

Konferencija pokreće proces, ne jamči provedbu

Međunarodna konferencija glavno je tijelo odlučivanja GFC-a, pa sastanak u Ženevi može ojačati zajednički okvir i postaviti smjer budućeg rada. Ipak, dostupne informacije ne potvrđuju konačne tekstove svih eventualno usvojenih odluka. Zato teme razmatrane na konferenciji i predložene programe treba razlikovati od formalno usvojenih odluka, a i odluke od stvarno provedenih mjera.

Advertisement

Najveći je rizik provedbeni jaz: razlika između prihvaćenog cilja i promjene koja se vidi u zakonima, industrijskim postupcima i zbrinjavanju otpada. Dobrovoljni okvir može pomoći uskladiti prioritete i potaknuti suradnju, ali ne može sam osigurati nacionalni nadzor, transparentne podatke ni sigurne radne uvjete. Za to su potrebni jasna odgovornost i sudjelovanje dionika koji stvaraju, koriste i obrađuju kemikalije i proizvode.

Zašto je Ženeva važna

Ženevska konferencija može biti važna zato što upravljanje kemikalijama povezuje u jedan okvir: od dizajna proizvoda do njegova konačnog zbrinjavanja, uz pitanja zdravlja radnika, industrije, financiranja i podataka. Takav pristup može pomoći da se rizici ne prebacuju iz jedne faze u drugu i da se sigurnije alternative razmatraju prije nego što proizvodi postanu otpad.

No pokretanje procesa nije isto što i ostvarenje njegova cilja. Ženeva može ponuditi zajednička mjerila, potaknuti programe i usmjeriti ulaganja; sigurniji sustavi nastat će tek ako države i industrija te smjerove provedu i ako se napredak može provjeriti. Upravo zato tema je važna: način na koji se upravlja kemikalijama prije nego što postanu otpad određuje koliko će ljudi i okoliš biti izloženi riziku poslije.

Advertisement
Advertisement
Advertisement

Urednikov izbor

Advertisement Cyberfolks web hosting

Najčitanije