Povežite se s nama

Film

The Hunger Games: Sunrise on the Reaping – Haymitchova tragedija vraća Igre gladi u formu

Francis Lawrence vraća se Panemu i Haymitchovoj prošlosti u filmu koji brutalnost Igara pretvara u političku optužnicu. Emocionalno je snažan i glumački uvjerljiv, ali ponekad previše računa na poznatu formulu i nostalgiju.

Objavljeno

-

The Hunger Games: Sunrise on the Reaping – Haymitchova tragedija vraća Igre gladi u formu — naslovna slika

U filmu The Hunger Games: Sunrise on the Reaping vraćamo se u Panem, ovaj put 24 godine prije prvih Igara gladi, na jutro izvlačenja za Drugi Quarter Quell. U središtu je mladi Haymitch Abernathy, čija priča daje poznatoj franšizi priliku da ponovno ispita kako se osobna trauma pretvara u politički spektakl. Francis Lawrence snima dovoljno napet i emotivno djelotvoran povratak, s grubim prikazom nasilja i jasnim osjećajem za okrutnost sustava. No film povremeno previše računa na nostalgiju i naslijeđene likove, pa mu poznata formula sužava prostor za iznenađenje.

Prošlost koja nije tek usputni dodatak

Prethodnici popularnih franšiza često se ponašaju kao produžene fusnote: popunjavaju praznine u kronologiji i podsjećaju publiku na ono što već zna. Sunrise on the Reaping ima sličan rizik, ali Haymitchova prošlost nudi smislen razlog za povratak. Ne zanima ga samo kako je jedan mladić dospio do poznate uloge u kasnijim filmovima, nego kako Igre oblikuju čovjeka prije nego što ga publika upozna kao ciničnog i emocionalno zatvorenog pobjednika.

Ta razlika filmu daje uporište. Haymitch nije zamišljen kao gotov junak kojemu samo treba dopisati porijeklo, nego kao osoba koja pokušava sačuvati vlastiti kompas unutar okolnosti smišljenih da ga slome. U tome je tragedija njegova položaja: njegove mogućnosti od početka su ograničene pravilima koja su drugi postavili, a svaka odluka nosi cijenu. Film tu temu prenosi dovoljno jasno da njegovu priču možemo pratiti i bez poznavanja svakog detalja franšize.

Haymitch između prkosa i nemoći

Joseph Zada nosi velik dio emocionalnog tereta. Njegov Haymitch nije tek mlađa verzija lika kakvog pamtimo, nego netko tko još nije naučio skrivati ranjivost iza zajedljivosti. Zada dobro hvata trenje između nagona za otporom i razumijevanja koliko je malo prostora za stvarno djelovanje. Najbolji trenuci izvedbe ne oslanjaju se na velike izjave, nego na sitne promjene u ponašanju: oprez, prkos koji se brzo povlači i pogled koji otkriva više nego što lik želi pokazati.

U tom se smislu tragedija ne svodi na pitanje hoće li Haymitch preživjeti određeni niz događaja. Film više zanima kako sustav mijenja način na koji čovjek gleda sebe i druge. To je plodna ideja, premda je ne razvija uvijek s jednakom dubinom. Ponekad ga zaokupljenost zapletom i prepoznavanjem poznatih elemenata sprječava da zastane uz likove i dopusti im da postoje izvan funkcije koju imaju u priči. Haymitch ostaje uvjerljiv, ali ljudi oko njega ne dobivaju uvijek dovoljno prostora da budu jednako složeni.

Advertisement

Nasilje kao proizvod političkog spektakla

Film ne ublažava brutalnost Igara, ali je ne koristi ni samo kao sredstvo za uzbuđenje. Nasilje je sastavni dio političkog poretka: kažnjavanje, zabava i javna demonstracija moći odvijaju se istodobno. Gledatelj vidi koliko se pažljivo proizvodi spektakl, kako se patnja pretvara u sadržaj i kako publika u Panemu uči prihvaćati tuđu smrt kao dio društvenog rituala. Upravo tu franšiza ponovno pronalazi oštricu koju su joj kasniji nastavci ponekad otupljivali.

Lawrence pritom zna da najuznemirujući učinak ne mora doći iz najizravnijeg prizora. Napetost gradi iščekivanjem i osjećajem da su likovi izloženi pred očima sustava koji nadzire i njih i način na koji će njihova patnja biti predstavljena. Ipak, nasilje je ponekad uprizoreno s takvom naglašenom teatralnošću da se emocionalna nelagoda zamijeni spektakularnim efektom. Film osuđuje okrutnost, ali ne uspijeva uvijek izbjeći privlačnost samog prizora koji je postavio pred publiku. Ta je napetost zanimljiva, ali ponegdje i neriješena.

Panem i prepoznatljiva politička optužnica

Politička dimenzija nije skrivena ispod avanturističke radnje; ona je njezin temelj. Igre postoje kako bi središnja vlast podsjećala stanovništvo na posljedice neposluha, ali i kako bi moć mogla izgledati kao prirodan poredak, a ne kao nasilje koje se neprestano mora održavati. Film dobro prikazuje spoj prisile i spektakla: Panem ne vlada samo strahom nego i pričom koju o strahu pripovijeda.

Ta je optužnica učinkovita i danas razumljiva, no nije uvijek osobito nijansirana. Film ne vjeruje previše tišini ni dvosmislenosti; često jasno označava tko raspolaže moći i kakav je njezin moralni učinak. U ponekim prizorima to jača izravnost, a u drugima umanjuje složenost političkih odnosa. Ipak, serijal ovdje ponovno ima što reći, a ne samo što pokazati. Najvažnije je što ideja pobune ne služi kao ukras: film podsjeća da otpor nije besplatna poza, nego valja računati s ljudskim posljedicama.

Glumačka postava i zamka poznatih lica

Zada je središte ansambla, ali film od glumaca traži i nešto drugo: da nove likove učine važnima dok se u kadru i svijesti gledatelja stalno nameće budućnost koju već poznajemo. Najuspjeliji članovi postave ne igraju samo prepoznatljive oznake iz svemira Igara gladi. Umjesto da se oslanjaju na puko namigivanje publici, donose svojim likovima vlastitu težinu, bilo kroz suzdržanost, nervozu ili hladnu kontrolu.

Advertisement

Takav je pristup važan jer široka glumačka postava lako može postati katalog povratničkih imena i najava onoga što će tek doći. Film se tom zamkom ne izbjegne u potpunosti. Nekim sporednim likovima njihova povezanost s kasnijom kronologijom daje više važnosti nego što im sam film uspijeva izgraditi, a pojedini odnosi djeluju kao najava budućih događaja prije nego kao samostalna drama. Kada ansambl dobije priliku usredotočiti se na neposredni ulog, međutim, priča dobiva ljudsku mjeru koju joj sam politički okvir ne bi mogao pružiti.

Lawrenceova režija: čvrsta, ali ne i nevidljiva

Francis Lawrence dobro poznaje ritam ove franšize. Zna kako prijeći iz intimnog trenutka u prijetnju i kako prostoru dati osjećaj da je zatvoren čak i kada se radnja širi. Režija je pregledna, napetost se gradi postupno, a vizualni spektakl uglavnom ne proguta emocionalnu osnovu priče. Film djeluje sigurnije u trenucima kada se usredotoči na ponašanje likova i posljedice odluka nego kada želi povećati razmjer prizora.

Ta sigurnost ima i cijenu. Lawrence poznatu građu oblikuje vješto, ali ne nastoji radikalno promijeniti njezin jezik. Dramatski naglasci i prepoznatljiva izmjena intimnog i spektakularnog uglavnom su ondje gdje ih očekujemo. Poneki trenuci pretjerane teatralnosti dodatno skreću pozornost na režijsku namjeru umjesto na likove. Ipak, Lawrence izbjegava puki mehanički nastavak: vraća brutalnost i emocionalni pritisak, a pritom razumije da najvažniji učinak ne dolazi od veličine Igre, nego od toga što ona čini ljudima koji su u nju bačeni.

Povratak u formu s vidljivim ograničenjima

Sunrise on the Reaping nije samo nostalgično vraćanje poznatom svijetu, premda se nostalgija neprestano provlači kroz njegovu strukturu. Najbolji je kad Haymitchovu priču tretira kao tragediju pojedinca uhvaćenog u politički projekt i kad nasilje prikazuje kao javno uređenu, društveno prihvaćenu okrutnost. Slabiji je kada gomila poznate elemente i sporedne likove, kao da samo prepoznavanje može nadomjestiti razvoj, ili kada simboliku izgovori glasnije nego što prizor može podnijeti.

Ipak, film ima dovoljno emocionalne snage da opravda svoj povratak. Uspijeva obnoviti osjećaj da Igre gladi nisu tek niz prepreka i obračuna, nego priča o tome tko ima pravo odlučivati čiji će život postati zabava, upozorenje ili sredstvo vlasti. Haymitchova tragedija tako ne funkcionira samo kao dopuna već poznatoj priči: ona joj vraća težinu, premda ne razbija do kraja njezine poznate obrasce. Ocjena: vrlo dobar film, uvjerljiviji u likovima i političkoj ideji nego u vlastitoj potrebi da se stalno poziva na nasljeđe franšize.

Advertisement

Advertisement
Advertisement

Urednikov izbor

Advertisement Cyberfolks web hosting

Najčitanije