Film
Jimmy: KJ Apa nosi film, ali Aaron Burns ne uspijeva do kraja pronaći čovjeka iza legende
Recenzija filma Jimmy redatelja Aarona Burnsa: KJ Apa uvjerljivo tumači Jamesa Stewarta, ali film ostaje između ratne drame, biografije i hagiografije.
Jimmy je film koji od početka zna što želi reći o Jamesu Stewartu. Želi ga prikazati kao glumca koji je nakon osvajanja Oscara odlučio napustiti sigurnost Hollywooda, prijaviti se u vojsku i postati borbeni pilot. Želi pokazati njegovu hrabrost, vjeru, osjećaj dužnosti i kasniju borbu s posljedicama rata. Želi, naposljetku, povezati njegovo iskustvo s nastankom filma Divan život. Problem nije u tome što je ta priča nezanimljiva. Problem je što je Jimmy često ispričan kao da se boji da bi gledatelj iz nje mogao izvući bilo koji zaključak osim onoga koji mu film unaprijed nudi.
Aaron Burns režira biografsku dramu koja se ne proteže kroz cijeli Stewartov život, nego bira presudan odsječak. Radnja počinje nakon njegova Oscara za film Philadelphia Story, a zatim ga prati kroz odluku da se priključi američkom ratnom zrakoplovstvu, misije iznad Europe, zapovjedničku odgovornost i povratak u filmski svijet. U završnom dijelu priča stiže do snimanja Divnog života, filma koji će postati jedan od najvažnijih naslova u Stewartovoj karijeri, ali u trenutku nastanka nije izgledao kao siguran nastavak njegova puta.
Takva struktura ima smisla. Umjesto klasičnog biografskog prepričavanja, film pokušava povezati dvije uloge: javnu figuru Jimmyja Stewarta i čovjeka koji se vraća iz rata s iskustvom koje ne može jednostavno ostaviti iza sebe. Najbolje scene nastaju upravo kada se te dvije razine počnu preklapati. Stewart na setu mora glumiti čovjeka koji je izgubio tlo pod nogama, dok se iza njegove izvedbe osjećaju stvarna sumnja, krivnja i iscrpljenost. Tada Jimmy prestaje biti samo priča o slavnom glumcu i postaje drama o tome kako se čovjek pokušava vratiti sebi kroz posao koji je prije rata izgledao kao njegov prirodni svijet.
KJ Apa najveća je vrijednost filma. Nije riječ samo o imitaciji Stewartova prepoznatljivog glasa i držanja, iako Apa u tome postiže uvjerljiv rezultat. Važnije je da uspijeva uhvatiti napetost između Stewartove javne jednostavnosti i privatne nesigurnosti. Njegov Jimmy može djelovati otvoreno, pristojno i gotovo staromodno, ali u nekim trenucima ispod te površine izbija čovjek koji više ne zna kako se vratiti u vlastiti život. Apa je posebno dobar u scenama u kojima Stewart pokušava izgovoriti repliku, pronaći pravi ton ili nastaviti snimanje dok mu ratno iskustvo prodire u svijest.
Ipak, film mu često ne daje dovoljno prostora. Umjesto da dopusti da se unutarnja napetost razvije kroz ponašanje, šutnju i proturječne odluke, scenarij Justina Strawhanda prečesto poseže za izravnim rečenicama o dobroti, vjeri i moralnoj dužnosti. Stewart tako povremeno zvuči manje kao stvarna osoba, a više kao junak koji izgovara vlastiti tematski opis. Kada lik kaže da želi pogledati čovjeka u ogledalu i biti zadovoljan onim što vidi, film nam objašnjava ono što bi njegova priča trebala pokazati sama.
Ratni dio filma ima ambiciju biti ozbiljan, ali nije uvijek dovoljno određen. Jimmy prikazuje Stewartovo zapovijedanje bombarderima, opasne misije i odluke koje ostavljaju posljedice. Međutim, zračne bitke često djeluju kao konvencionalne sekvence iz ratnog filma. One su funkcionalno snimljene, ali nemaju uvijek vlastitu dramsku osobnost. Gledamo opasnost, gubitke i odgovornost, ali rjeđe osjećamo što je to iskustvo značilo baš Stewartu, a ne nekom drugom filmskom junaku.
Tu se vidi najveća razlika između teme filma i njegove izvedbe. Stewartova služba nije zanimljiva samo zato što je bio slavni glumac koji je otišao u rat. Zanimljiva je zato što se u njegovu slučaju sudaraju javna slika, fizička hrabrost, zapovjedna odgovornost i šutnja o traumi. Jimmy povremeno dotakne taj sloj, ali ga prebrzo napušta i vraća se sigurnijem jeziku nadahnuća. Rat je prikazan kao kušnja koja oblikuje velikog čovjeka, a manje kao iskustvo koje velikog čovjeka može učiniti proturječnim, teškim i neprepoznatljivim samome sebi.
Film postaje zanimljiviji kada se Stewart vrati u Hollywood. Njegov povratak nije predstavljen kao jednostavan nastavak karijere. On se vraća u industriju koja ga i dalje poznaje, ali se on sam više ne osjeća kao isti čovjek. U tim scenama Divan život dobiva novu težinu. George Bailey nije samo uloga koju Stewart treba odigrati. On postaje lik kroz koji se glumac suočava s vlastitim osjećajem gubitka, krivnje i beznađa. Film tada pronalazi dobru ideju: umjetnost ne liječi traumu automatski, ali ponekad može ponuditi jezik za ono što čovjek ne zna izreći izravno.
Max Casella kao Frank Capra u tim je scenama pouzdan partner. Njegov Capra nije posebno duboko razrađen, ali Casella uspijeva unijeti toplinu i energiju u razgovore koji bi lako mogli postati čista funkcija radnje. Christopher McDonald kao Lionel Barrymore i Neal McDonough kao Stewartov otac također imaju nekoliko učinkovitih trenutaka. Kara Killmer kao Lady Julia igra kompozitni lik koji služi kao prostor Stewartova povjeravanja. Ta je odluka razumljiva, ali odnos ostaje više dramaturško pomagalo nego punokrvna ljubavna priča.
S druge strane, film često pretjeruje s naglašavanjem vlastitih poruka. Burns je redatelj snažno povezan s kršćanskim filmom, a Jimmy nije otvoreno propovjednički u svakom trenutku, ali njegova vjera stalno određuje način na koji se Stewartova priča tumači. Vjera je prikazana kao izvor snage i orijentacije, što je legitimno i povijesno utemeljeno. No film rijetko dopušta da ona bude i područje sumnje, sukoba ili tišine. Kad se pojavi vizija i kada likovi počnu govoriti kao da sažimaju moralnu pouku, drama gubi dio prethodno izgrađene uvjerljivosti.
Vizualni stil također ostaje sigurniji nego što bi ova priča trebala biti. Fotografija Jamesa Mathera daje filmu uglađenu, često vrlo svijetlu površinu. Hollywood četrdesetih, vojni hangari i ratne scene izgledaju prepoznatljivo, ali ne uvijek i dovoljno stvarno. Burns zna postaviti prizor i održati ritam, no rijetko stvara sliku koja bi ostala u pamćenju nakon završetka filma. U ratnim scenama osjeti se tehnička kompetencija, ali manje osobni redateljski rukopis.
Zbog toga se Jimmy nalazi između nekoliko mogućih filmova. Mogao je biti snažna ratna drama o glumcu koji se vraća iz borbe. Mogao je biti intimna priča o traumi i ponovnom pronalasku smisla. Mogao je biti kritičniji portret američke zvijezde koja je postala simbol pristojnosti, dužnosti i vjere. Umjesto toga, najčešće je pomalo od svega. Njegova širina daje mu pristupačnost, ali istodobno razvodnjava ono što bi ga moglo učiniti posebnim.
To ipak ne znači da je Jimmy promašaj. Film ima jasnu emocionalnu putanju, KJ Apa daje mu središte, a povezivanje Stewartova ratnog iskustva sa snimanjem Divnog života nije banalna ideja. Kada film prestane objašnjavati kakav je Stewart bio i počne pokazivati kako pokušava nastaviti živjeti nakon onoga što je prošao, dobiva stvarnu snagu. Tada se iza legende pojavljuje čovjek.
Nažalost, ti su trenuci iznimke u filmu koji prečesto bira sigurnost. Jimmy želi poštovati Jamesa Stewarta, njegovu službu i njegovu publiku. U tome je iskren, ali ponekad i previše oprezan. Umjesto da legendu malo uzdrma kako bi je bolje razumio, on je uglavnom ponovno polira. Stewart zaslužuje složeniji portret od onoga u kojem su sve njegove dvojbe na kraju uredno podređene poruci o vjeri, dužnosti i dobroti.
Jimmy je zato gledljiv i dobronamjeran film, s nekoliko doista dirljivih scena i glavnim glumcem koji pokazuje da može nositi zahtjevnu biografsku ulogu. Ali kao cjelina ostaje tek djelomično ostvarena prilika. Aaron Burns pronašao je zanimljiv trenutak u životu Jamesa Stewarta, no nije ga uvijek uspio pretvoriti u dovoljno složan film. KJ Apa uspijeva pronaći čovjeka ispod glasa i držanja. Sam film, međutim, do kraja ostaje zaljubljeniji u legendu nego u čovjeka koji ju je morao nositi.
Ocjena: 3/5
-
Društveni skenerprije 2 tjednaGradska knjižnica Požega | Predavanje Marka Doboša ― Lišaji – evolucija suradnje |
-
Glazbaprije 3 tjednaEnis Bešlagić u Zagrebu otvara novu stranicu priče ‘Da sam ja neko’
-
Izložbeprije 3 tjednaKustosica Sonja Švec Španjol velikom grupnom izložbom slavi 13 godina nezavisnog portala o umjetnosti PerceiveArt
-
Društveni skenerprije 3 tjednaZagreb Film Festival 2026: filmovi o odgovornosti, solidarnosti i granicama tolerancije
-
Glazbaprije 3 tjednaThe Witcher in Concert prvi put stiže u Zagreb uz glazbu iz kultne igre
-
Društveni skenerprije 3 tjedna„Tadijine jeseni” – poziv na VIII. književnu manifestaciju
-
Filmprije 3 tjednaLa Bola Negra: tri vremena, jedna naslijeđena priča o ljubavi i identitetu
-
Putovanjaprije 3 tjednaAdvent Zagreb 2026: šest tjedana blagdanske atmosfere, baštine i zimskih okusa
