Nova studija objavljena u utorak u časopisu Cell Reports Medicine otkriva da učestalost pražnjenja crijeva značajno utječe na fiziologiju i dugoročno zdravlje, s najboljim rezultatima povezanim s pražnjenjem stolice jednom ili dva puta dnevno.
Prijašnja su istraživanja ukazala na povezanost zatvora i proljeva s većim rizikom od infekcija i neurodegenerativnih stanja. No budući da su ti nalazi primijećeni kod bolesnih pacijenata, ostalo je nejasno jesu li neredoviti posjeti kupaonici uzrok ili posljedica njihovih stanja.
“Nadam se da će ovaj rad malo otvoriti umove kliničara za potencijalne rizike neupravljanja učestalosti pražnjenja crijeva”, rekao je za AFP viši autor Sean Gibbons s Instituta za sistemsku biologiju, objašnjavajući da liječnici često nepravilne pokrete vide samo kao “smetnja”.
Gibbons i njegov tim prikupili su kliničke podatke, podatke o načinu života i biološke podatke – uključujući kemiju krvi, mikrobiom crijeva, genetiku i više – od više od 1400 zdravih odraslih dobrovoljaca bez znakova aktivne bolesti.
Učestalost pražnjenja crijeva koju su sami prijavili sudionici kategorizirana je u četiri skupine: zatvor (jedno ili dva pražnjenja crijeva tjedno), nisko-normalno (tri do šest tjedno), visoko-normalno (jedno do tri dnevno) i proljev. Kada se stolica predugo zadržava u crijevima, mikrobi iscrpljuju dostupna vlakna – koja fermentiraju u korisne masne kiseline kratkog lanca – i umjesto toga fermentiraju proteine, proizvodeći toksine poput p-krezol sulfata i indoksil sulfata.
“Ono što smo otkrili jest da čak i kod zdravih ljudi koji pate od zatvora dolazi do porasta ovih toksina u krvotoku”, rekao je Gibbons, napominjući da ti toksini posebno opterećuju bubrege.
U slučajevima proljeva, tim je otkrio kliničke kemije koje ukazuju na upalu i oštećenje jetre. Gibbons je objasnio da tijekom proljeva tijelo izlučuje prekomjernu količinu žučne kiseline, koju bi jetra inače reciklirala da otopi i apsorbira prehrambene masti.
Probavne bakterije koje fermentiraju vlakna, poznate kao “striktni anaerobi”, povezane s dobrim zdravljem, napredovale su u “zoni Zlatokose” od jedne ili dvije kakice dnevno. Međutim, Gibbons je naglasio da su potrebna dodatna istraživanja kako bi se taj optimalni raspon preciznije definirao.
Demografski, mlađi ljudi, žene i oni s nižim indeksom tjelesne mase imali su tendenciju rjeđeg pražnjenja crijeva.
Hormonalne i neurološke razlike između muškaraca i žena mogu objasniti jaz, rekao je Gibbons, zajedno s činjenicom da muškarci općenito konzumiraju više hrane.
Konačno, uparujući biološke podatke s upitnicima o načinu života, tim je dao jasnu sliku onih koji obično spadaju u Zonu Zlatokose. “Jesti više voća i povrća, to je bio najveći signal koji smo vidjeli”, rekao je Gibbons, uz pijenje puno vode, redovitu tjelesnu aktivnost i prehranu koja je bila dominantnija od biljaka.
