Za hodanje nije potrebna posebna oprema niti članstvo u teretani, a što je najbolje, potpuno je besplatno. Za većinu nas hodanje je nešto što radimo automatski. Ne zahtijeva svjestan napor, pa se mnogi od nas ne sjećaju dobrobiti hodanja za zdravlje.

Ali što se događa ako prestanemo hodati na auto-pilotu i počnemo izazivati ​​svoj mozak i tijelo hodajući unatrag? Ne samo da ova promjena smjera zahtijeva više naše pažnje, već može donijeti i dodatne zdravstvene prednosti.

Tjelesna aktivnost ne mora biti komplicirana. Bez obzira na to jeste li redovito aktivni ili ne, čak i brza desetominutna dnevna šetnja može donijeti niz zdravstvenih dobrobiti i može se ubrojiti u preporučeni minimum Svjetske zdravstvene organizacije od 150 minuta aerobne aktivnosti tjedno.

Ipak, hodanje je kompliciranije nego što mnogi od nas shvaćaju. Da bismo ostali uspravni, potrebna je koordinacija između našeg vizualnog, vestibularnog (senzacije povezane s pokretima kao što su okretanje ili brzo kretanje) i proprioceptivnog (svijest o tome gdje se naše tijelo nalazi u prostoru) sustava. Kada hodamo unatrag, našem mozgu treba više vremena da obradi dodatne zahtjeve koordinacije ovih sustava. Međutim, ova povećana razina izazova sa sobom donosi veće zdravstvene prednosti.

Jedna od dobro proučenih dobrobiti hodanja unatrag je poboljšanje stabilnosti i ravnoteže. Hodanje unatrag može poboljšati hod prema naprijed (kako osoba hoda) i ravnotežu za zdrave odrasle osobe i one s osteoartritisom koljena. Hodanje unatrag uzrokuje kraće, češće korake, što dovodi do poboljšane mišićne izdržljivosti mišića potkoljenica, a istovremeno smanjuje opterećenje zglobova.

Dodavanje promjena u nagibu ili padu također može promijeniti raspon pokreta za zglobove i mišiće, nudeći olakšanje boli za stanja kao što je plantarni fasciitis – jedan od najčešćih uzroka boli u peti.

No dobrobiti promjene smjera nisu samo terapeutske – zanimanje za kretanje unatrag navelo je istraživače da otkriju razne druge dobrobiti.

Dok nam normalno hodanje može pomoći u održavanju zdrave težine, hodanje unatrag može biti još učinkovitije. Potrošnja energije pri hodanju unatrag gotovo je 40 posto veća od hodanja istom brzinom prema naprijed (6,0 Mets naspram 4,3 Mets – jedan metabolički ekvivalent (Met) je količina kisika potrošena dok sjedite u mirovanju), a jedna studija pokazuje smanjenje tjelesne masti za žene koje su završile šestotjedni program treninga hodanja ili trčanja unatrag.

VEZANI ČLANCIVIŠE OD AUTORA